
u/filius_bosnensis

List "Bošnjak" - Pjesma "I ja ljubim..."
Datum izdavanja: 13. oktobar 1892. godine (god. II., broj 41.).
Amblemi Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine
Malo sam se okušao i u izradi amblema korpusa Armije prema autentičnim primjercima iz 90-ih.
Datum izdavanja: 1. juni 1912. godine.
Prof. dr. Muhsin Rizvić ovu pjesmu pripisuje Ćazimu Ćatiću u jednom svom radu o njemu.
Prof. dr. Emir O. Filipović ukratko o "gospodi rusaškoj" u svojoj knjizi "Bosansko kraljevstvo":
>Tim pojmom su savremenici označavali privilegiranu grupu pojedinaca, koji su se skupa sa svojim rodovima, odnosno "bratijom", uspjeli izdići na društvenoj ljestvici i postati sastavni dio bosanskog "rusaga". Oni su se od okoline isticali svojim velikim ugledom, ličnim imetkom i političkim utjecajem, što je uslijed specifičnih političkih okolnosti u Bosni tokom 14. i 15. stoljeća rezultiralo time da oni svoje posjede počnu smatrati svojevrsnim "rusazima" u sklopu većeg i značajnijeg bosanskog "rusaga". U društvenom smislu oni su bili gospoda i plemići - najelitniji dio društva u Bosni, bliski vladaru i vlasti, na šta ukazuju izrazi "vlastela", odnosno "velmože" - "veliki i moćni", s kojima se susreću u izvornoj građi.
>Do kraja 14. stoljeća se na bosanskoj političkoj sceni nametnulo nekoliko vodećih porodica, čije su starješine postigle status "gospode rusaške". To su u prvom redu najznačajniji rodovi Hrvatinića, Kosača i Pavlovića koje pratimo kroz niz generacija i koji su snažno obilježili Bosansko kraljevstvo sve do njegovog pada 1463. godine. Njima se svakako trebaju pridružiti i Sankovići, Zlatonosovići i Radivojevići, rodovi čija je moć trajala nešto kraće ili se, kao što je to slučaj kod Radivojevića, nisu dugo vremena uspjeli u potpunosti osloboditi prevlasti moćnijeg roda Kosača.
>Iako je gotovo svaki istaknuti član po običaju tog vremena, nosio prezime izvedeno od patronimika, tj. od imena njegovog oca, u historiografiji je postalo uobičajeno sve članove jednog roda nazivati skupnim imenom koje je nosio osnivač ili najstariji poznati član.
Mala napomena: Od svih grbova, jedino za grb Zlatonosovića nemamo sačuvani srednjovjekovni izvor. On potječe iz kasnije "ilirske heraldike".
Jedanaest ljiljana za jedanaest igrača, po uzoru na nekadašnji amblem saveza.