Da im nema mora, bili bi gori od nas- to cesto cujem od naseg naroda. A u realnosti Hrvatska 2.5 vise izvozi nego mi, sam Zagreb ima jaci IT sektor nego citava nasa drzava, vise se stanova izgradi u Zagrebu nego u BiH, poljoprivreda daleko jaca kao i stocarstvo, EU, Šengen, uskoro i OECD. Autoputevi i zeljeznice da ne govorim. Odakle to da bi od nas bili gori da im nema mora kad to nije istina?
U jednoj od dvije verzije ;
Da sam ode do EP i zatraži isključenje priključka
Ili da jednostavno samo prestane plaćati račune (ova se čini bolja)
Imam 26 godina. Pardon. Već mi je 27.
Imam završen fakultet, čiju diplomu ne koristim.
Imam posao koji me ne ispunjava, ali plaća račune.
Imam želju naučiti sve i svašta. Zato ipak ne učim ništa.
Mislila sam kad završiš fakultet - to je to, sada ide odgovarajući posao koji te ispunjava i ulaziš u novu eru života. Mislila sam da ću imati volje, vremena, želje za neke hobije i interese. Ali uhvatim sebe kako poslije posla "zabušavam". Iscrpi me, govorim sebi, nije mi ni do čega. Samo želim da zaspem. Obećala sam sebi počet ću čitati knjige, ali svaku knjigu koju uzmem - ne želim čitati. Svaki film koji počnem gledati - ne želim gledati! Svaki kurs, novu vještinu koju želim da naučim - ustvari ne želim da naučim. Ne mogu drugačije objasniti... Da li ja to onda uopće želim ili sam ikad željela?
Vjerovatno velik utjecaj na to imaju i društvene mreže. Već je rutina uz jutarnju kafu skrolazi reelsove ili tik tokove, jer šta ćeš drugo raditi? Mislim da su mi poremetili opseg pažnje. Gleda mi se film, ali mi ga je mrsko pogledati. Ne daj Bože sjesti i početi učiti nešto novo, što me oduvijek zanimalo, što bi me možda ispunjavalo. Možda je ipak pitanje discipline. Nikad mi nije bila jača strana. Kako sam onda fakultetske obaveze pravovremeno završavala? Kako je studentica - ja, imala veću samokontrolu i disciplinu? Možda je bila motivisana nečim što je nije čekalo, pa sada kada zna da na kraju tunela nema svijetla, ne može se natjerati ni početi.
Izbacuje mi stalno pa da vidim u cemu je caka da ova lijeva plavusa ili ova do nje ne pobjedi a meni su 5x ljepse, ova djevojka je pobjedila u plavoj haljini. Kakav je kriterijum da se pobjednica bira stvarno ne znam ali ljepsih cura u pekarama sto rade ima.
Dok nekretnine divljaju i teškog načina sticanja iste, mnogi mladi bračni parovi su bez djece, neki sa jednim, sve su rijeđi oni sa dvoje ili više.
Dodajmo na to odlazak naših ljudi na zapad.
Zašto se država ne bori da mladi ostanu i da zbrine mlade? Gušimo se u vlastitoj pohlepi. Gdje su te silne patriote?
Ko će nas zamijeniti kad nestanemo? Arapi? Indijci? Nepalci?
Zašto random ljudi pozdravljaju i prilaze drugima kao da ih poznaju? Desilo mi se da mi je neki nepoznati lik dobacio "đesi kralju" i kad sam podigao pogled vidio sam da je pružio ruku kao da mi hoće "nabaciti" pa sam mahinalno i ja pružio ruku, ali onda sam shvatio da ne ga ne poznajem i namjerno promašio ruku te nastavio dalje hodati. Lik je počeo nešto psovati i mrmljati sebi u njedra, no nisam se okretao i obračao pažnju. Izgeldao je kao onaj tipični klošar iz mahale: trenerka, prsluk, torbica, žgoljav. Najjednostavnije objašnjenje mi je da je želio neku korist tipa novac ili cigare, ali mi nije jasan taj "jaranski" pristup kao način manipulacije. Šta oni očekuju od ljudi, da odgovore sa "O đesi paša, šta mai" i da otvaraju novčanike pred njima?
Ovo mi se par puta desilo i nije mi jasno zašto privlačim takve likove. Pokušavam držati low profile i nastojati da ne izgledam pristupačan za prilazak: duks, kapuljača, sve crno, gledam stalno u pod. Možda takvi likovi misle da sam i ja klošar, pa zaključe da su našli "svog" čovjeka. Iz mog iskustva svaki randnom prilazak nepoznatih ljudi je motiviran koristoljubljem ili zlokobnom namjerom.
Prije sam mislio da u takvim situacijama treba biti grub i malo verbalno agresivan kako bi im se pokazalo da im manipulacija neće proći, ali sad samo šutim i ignoriram svaki pokušaj istog.
Neko je skoro na r/bih stavio pitanje šta se desilo sa tramvajskom nesrećom i istragom, pa sam morao objaviti i ovo, a mislio sam to uraditi i mnogo ranije.
Kakvo smo mi društvo? Da li prebrzo zaboravljamo i imamo pamćenje od mjesec dana ili šta?
Toliko nepravdi trpimo u ovoj državi, toliko bezobrazluka i toliko nemara ljudi koje nekako biramo 30 godina.
Naš mozak (svih nas) treba uzeti i izučavati, jer da među nama i dalje ima onih koji vjeruju likovima koji se 30 godina vrte na političkoj sceni - to je nevjerovatno i nezabilježeno.
Meni kao mladoj osobi je ovoga u državi preko glave, mi zadnjih 30 godina raspravljamo o ratu i da li će doći do novog, a gorivo je skoro 4km, sve poskupljuje, a mi šutimo. Plate iste (naravno)
Šta nekoga briga da li ćemo ući u EU i hoće li gorivo biti 4km ili 10km kad on ima besplatno gorivo, obezbjeđenje i platu od 5000 ili 6000km, još se mi moramo skloniti sa puta kad ide rotacija? Da li smo mi kao narod ovo zaslužili?
Par puta mi se desila situacija da razgovaram sa nepoznatim starijim ljudima, koji mi se žale na uslove života i uvijek je ono "vi mladi ovo morate promijeniti, budite kao u Srbiji".
Koliko nesreća i ubistava nas je do sad zadesilo, mi o tome pričamo mjesec dana i to je to? Ja mislim da u ovoj državi nikada neće biti bolje, nemojte da pričamo bajke.
Ja ovakav led u životu nisam vidio, video ne može prenijeti koliko je glasno bilo. Na klixu već pišu da je ovo zato što mi u Krajini puno psujemo i pijemo, znači tolika je kataklizma.
Od komentara da treba u predsjednistvo do da je moralna vertikala...
Nekoliko osoba mi je govorilo da je - neopravdano dijelila otkaze, da su koverte normala i sl
Ima li vas da radite tu
Ja naprimer s dva mislim da je dovoljno, al sam vidio na TLC da ljudi iskoristavaju 1 pa saviju da se koristi vise puta
Koje je vaše mišljenje o povećanom broju stranih radnika?
Dobrodošli na r/BiH mjesečnu temu o čitanju knjiga, blogova, članaka i sl. Šta ste u posljednje vrijeme čitali, šta trenutno čitate i šta namjeravate čitati?
Ja sam rodjen u ratu i ove godine punim 33. Moje drusto i generacija vec uveliko djecu dobija ili su barem u visegodisnjim stabilnim vezama. Mislim da mi je vrijeme da prihvatim sudbinu onakvu kakva jeste.
Moja je da sam toliko bijela da kad sam na suncu svjetlucam k’o Edward Cullen?
Kakve vi imate specifične i vama jedinstvene supermoci?