u/Mindless_Grass7084

Toliko poznatih ličnosti je imalo problema sa time da je više pravilo nego izuzetak.

Gde god da krenete na internet šanse su da ćete nabasati na neki soft tease koji vas izaziva i bude iskrica za dopamin. Guraju nam pod nos do te mere da smo totalno otupeli i čak ignorišemo te soft stvari jer ih viđamo na dnevnom nivou, a koje nikako ne treba da budu ignorisane i treba najstrože zabraniti.

Smatram da je pornografija gora zavisnost od alkohola, cigara i kocke zajedno. Ako želiš nešto od ta tri, potreban ti je novac i moraš otići na posebnu lokaciju da bi to kupio. Pornografija je dostupna besplatno i svuda, to je ono što je odvaja od ovih stvari.

Ja sam samo jednom u životu izdržao oko 2 meseca bez drkanja i pornografije generalno, a planiram da skroz prekinem ali je jako teško. Mislim da je sistem namerno tako dizajniran, kada god se osetite usamljeni (a to je jebeno često jer čim odete na internet vidite svu tu golotinju i mislite da se svi neprestano jebu samo vi nešto propuštate), upadnete u depresiju i odmah se setite da postoji 'lak' način da dobijete dopamin. I tako u krug.

Znate kako sam ja najčešće padao? Upalim neku društvenu mrežu da vidim nešto i sasvim slučajno mi iskoči baš taj soft tease koji aktivira blago lučenje dopamina, onda poželim još i tako padnem. Da nije rasprostranjena kao što jeste verujem da ne bi bio toliki problem, ali nažalost uopšte nije regulisana. Makar su cigare, alkohol i kocka regulisani zakonom koliko toliko, pornografija uvek ostaje lako dostupna svima. Eto makar imam sreće da moja zavisnost nije napredovala u neke boleštine i fetiše ali svakako planiram da prekinem totalno. Kako i da li ste se vi izborili?

Toliko poznatih ličnosti je imalo problema sa time da je više pravilo nego izuzetak.

Gde god da krenete na internet šanse su da ćete nabasati na neki soft tease koji vas izaziva i bude iskrica za dopamin. Guraju nam pod nos do te mere da smo totalno otupeli i čak ignorišemo te soft stvari jer ih viđamo na dnevnom nivou, a koje nikako ne treba da budu ignorisane i treba najstrože zabraniti.

Smatram da je pornografija gora zavisnost od alkohola, cigara i kocke zajedno. Ako želiš nešto od ta tri, potreban ti je novac i moraš otići na posebnu lokaciju da bi to kupio. Pornografija je dostupna besplatno i svuda, to je ono što je odvaja od ovih stvari.

Ja sam samo jednom u životu izdržao oko 2 meseca bez drkanja i pornografije generalno, a planiram da skroz prekinem ali je jako teško. Mislim da je sistem namerno tako dizajniran, kada god se osetite usamljeni (a to je jebeno često jer čim odete na internet vidite svu tu golotinju i mislite da se svi neprestano jebu samo vi nešto propuštate), upadnete u depresiju i odmah se setite da postoji 'lak' način da dobijete dopamin. I tako u krug.

Znate kako sam ja najčešće padao? Upalim neku društvenu mrežu da vidim nešto i sasvim slučajno mi iskoči baš taj soft tease koji aktivira blago lučenje dopamina, onda poželim još i tako padnem. Da nije rasprostranjena kao što jeste verujem da ne bi bio toliki problem, ali nažalost uopšte nije regulisana. Makar su cigare, alkohol i kocka regulisani zakonom koliko toliko, pornografija uvek ostaje lako dostupna svima. Eto makar imam sreće da moja zavisnost nije napredovala u neke boleštine i fetiše ali svakako planiram da prekinem totalno. Kako i da li ste se vi izborili?

I've got a Nikon AF-S Micro 40mm f/2.8G DX and it's my least used lens in 'normal' circumstances (outside of the macro world). I was really considering selling it but now I'm seeing many people praise the 60mm f/2.8 (virtually the same lens but made for full frame) as a very versatile, product/portrait/daily/whatever lens.

Should I stick with it? Personally I've been avoiding the standard focal lengths for quite a while, anything around 35-70mm range just feels a bit meh (probably because it's the 'default' field of view). Wider than that and I get landscape/architecture/event lens and longer than that I get portraiture/wildlife etc.

Don't get me wrong I do use my 40mm and it's a fantastic, sharp lens. But I use it for macro 90% of the time and it's just not an ideal macro lens due to minumum focusing distance from subject being only a couple of cm/in. For general use I'm not sure, I kinda find it too tight if that makes sense. Maybe I need to use it more in that setting to get the feeling of it, but regardless of that I found that this is one extremely slow lens to focus (even with limiter turned on). My screwdriver lenses focus faster than this haha.

What's your verdict, should I sell it and be left with a ultrawide + telephoto combo? Should I get a fast standard zoom replacement? Or maybe I simply don't see the true potential in this lens yet? Some of my best pics came from this lens, but whenever I take it I'm thinking what about going slightly back and taking a telephoto for better bokeh, or alternatively take an ultrawide and get closer and crop. You get the point, both are more versatile (partially because they're zooms).

I've got a Nikon AF-S Micro 40mm f/2.8G DX and it's my least used lens in 'normal' circumstances (outside of the macro world). I was really considering selling it but now I'm seeing many people praise the 60mm f/2.8 (virtually the same lens but made for full frame) as a very versatile, product/portrait/daily/whatever lens.

Should I stick with it? Personally I've been avoiding the standard focal lengths for quite a while, anything around 35-70mm range just feels a bit meh (probably because it's the 'default' field of view). Wider than that and I get landscape/architecture/event lens and longer than that I get portraiture/wildlife etc.

Don't get me wrong I do use my 40mm and it's a fantastic, sharp lens. But I use it for macro 90% of the time and it's just not an ideal macro lens due to minumum focusing distance from subject being only a couple of cm. For general use I'm not sure, I kinda find it too tight if that makes sense. Maybe I need to use it more in that setting to get the feeling of it, but regardless I found that this is one extremely slow lens to focus (even with limiter turned on). My screwdriver lenses focus faster than this haha.

I'm a long time hobbyist and never made a single dollar from photography. I recently got an offer to shoot some sort of graduation. At first I was thinking of doing it for $150 in total since it's 4-5hrs of work including editing (I'm a beginner with incomplete gear and doing it for a friend type of stuff).

However, what ended up happening in the meantime is them moving from a venue into a regular classroom hence less people will come and my job will be trivial (won't even need a flash). I offered $70 to do it. Again probably 3-4hrs of work but I feel stupid undervaluing myself this much. They were in shock when they heard my price, they probably expected 3x that.

On the other hand I do photography for the love of the game, thus far I've done some events completely free of charge, I'm too good of a person for my own good...

All this and I also have f/2.8 lenses, not some cheap kit zoom.

I am a beginner in event photography and soon I'll be shooting some events. Do you guys have any tips when it comes to autofocus? Any other important things that come to mind?

I have a D7100 paired with various f/2.8 lenses, I don't know what are the most efficient focusing methods and would like to learn.

Thus far I've mostly been using AF-S/AF-C with single point and slowly moving it around 50 positions and framing. That was all for slow paced photography such as landscapes, macro, still portraits etc. I've never shot sports or events so this method is very time consuming. Is there something better and more efficient?

I've heard of d9 and d21 dynamic modes (or maybe 3D tracking) and will try them out, but I still don't want to manually move my AF point every single time. Should I maybe focus with the center point, lock focus and recompose? I fear I'll shift the focus plane that way as f/2.8 gives quite shallow depth of field.

Bok ekipa, treba mi savet oko fotografiranja događaja. PR fakulteta me pitao bih li fotografirao svečanost dodjele diploma za naš fakultet. Do sada sam besplatno fotografirao samo nekoliko manjih i opuštenijih događaja za prijatelje, pa nemam puno iskustva s ovako “ozbiljnim” angažmanom gdje postoji stvarna odgovornost da ništa važno ne propustim.

Oprema koju imam:

• Nikon D7100

• Tokina AT-X Pro 11-20mm f2.8

• Nikon AF-S 40mm f2.8 macro

• Nikon AF 80-200mm f2.8d (two-ring)

Nemam vanjsku bljeskalicu niti drugo tijelo, dodatne SD kartice i baterije. Dvorana je na slikama dosta svijetla pa možda flash neće trebati, ali nisam siguran.

Najviše me brine stalno mijenjanje objektiva i mogućnost da propustim ključne trenutke. Kako praktično pokriti cijeli događaj s jednom kamerom i kakva kompozicija kod dodjele diploma (cijelo tijelo, pola tijela, portret?)

Možda je najbolje kombinirati ultraširokokutni objektiv s teleobjektivom. Imajući u vidu da sam na APS-C to mu dođe 16-30mm (pokrije sve) i 120-300mm (za pojedince u publici i candid).

Traže:

• fotografije publike

• svakog studenta pri preuzimanju diplome

• grupne fotografije

• fotografije nakon ceremonije/cateringa

Također ne znam kako formirati cijenu. Ne znam ni koliko bi dugo trajao događaj, verovatno 4-5 sati + osnovna obrada fotografija (ukupno 10h rada sigurno). Razmišljao sam ili o satnici (~20-30 €/h) ili fiksnoj cijeni (~100-300 €), ali nisam siguran što je realno s obzirom na moje iskustvo i opremu. Pokazali su mi fotke od ranije i vidi se da su slikali mobitelom, znači nikada nisu ni imali neki budžet za ovo pa ne mogu ni ja da budem prejak sa cijenom.

Zanima me:

• bih li uopće trebao prihvatiti ovakav posao s trenutnom opremom i iskustvom? Ja najpre mislim da vjeruju u mene jer su već videli moje rezultate sa drugih manjih događaja gde smo isto radili zajedno. Tu mi je itekako bila potrebna fleška koju nisam imao ali sam uspešno sačuvao fajlove i svi su ispali prezadovoljni.

• kako biste vi organizirali objektive i workflow?

• kako biste vi naplatili ovakav angažman iz ugla početnika?

Inače sam hobbysta, studiram i fotkanje mi je hobby već 5-6 godina, naravno voleo bih da pretvorim u neki side poslić ako stignem. Nikada nisam naplaćivao za fotkanje pa mi je zato malo čudno odjednom jer bih imao odgovornost. S druge strane nikada nisam razočarao ljude svojim rezultatima, možda bi drugi fotografi imali primjedbe tu i tamo ali oni nisu klijenti (naročito ne besplatni kakvi su bili moji dosadašnji).

U ranim 20-im sam i bavim se fotografijom iz hobija. Na faksu imam prijatelje (čak štaviše čujem se sa 3-4 različite grupice istovremeno) ali nekako imam utisak da je nedovoljno jer nismo toliko duboko povezani.

Elem, fotografija mi je jedan od glavnih hobija i želeo bih da je nekako iskoristim da upoznam nove ljude, imate li savete kako? Da li da možda prilazim ljudima i pitam ako su zainteresovani za portret? Usput nikada nisam prišao nekoj devojci ovako pa to može biti način za vežbanje toga istovremeno. Gde da nađem neke foto walk organizacije? Iskreno ne želim da upisujem kurs zato što jako dosta stvari već znam tj. potpuno sam sam naučio osnovne, a i neke napredne stvari.