u/Healthy-Dizzy

U društvu sam imao dvojicu koji su uvijek to voljeli isticati. Uvijek "sa visine" jer ta škola vrijedi više od medicine, strojarstva i elektrotehnike zajedno.

U njihovom hvaljenu osjeti se kao da je to privilegija onih sa završenom srednjom školom, dok ovi sa visokom nažalost to nemaju, oni su knjiški moljci koji svijeta nisu okusili ni vidjeli...

Općenito skužio da se bitange i jebivjetri hvale sa tim najviše, likovi koji nisu ništa vrijedno spomena napravili u životu.

Spada li to pod onu "nemaju se s čim pohvaliti" pa ističu to?

Kako vi na to gledate?

Znam puno primjera gdje su dvije osobe do svadbe bile super bliske, družili se svakodnevno, "kumili se" na svadbama da bi nakon toga strana koja se ženila nestala potpuno iz tog odnosa...

Ne pričam o tome da su prorijedili odnos jer život gazi, djeca, posao, itd već doslovno se nikad više ne jave, iščeznu, nestanu s lica zemlje.

Ispada da su se takva prijateljstva održavala samo zato da imaš koga zvat za kuma...

I nije riječ samo o kumstvima, već i o parovima koji te zovu na svadbu, očito da popune svadbu, i istu stvar naprave, nema ih više.

Imate li vi takva iskustva iz svoje sredine?