Problemi s njegovima
Ne volim se družiti s njegovima jer nemamo zajedničkih tema, nemam o čemu pričati s njima, ali ok, istrpim to. Komentiram kako je loše vrijeme i ide nekako.
Ali sve više i više me živcira kad svekrva nešto priča i ponaša se kao da me nema pored. Npr, priča kako je nešto napravila za određene dane - mi nemamo nikakve planove još, ne znamo za godišnji, hoćemo li nekuda, nismo još ništa uspjela, a već je ona rekla što je napravila.
U zadnje vrijeme spominje kako će doći k nama doći živjeti (nije sama, ali je u lošem braku). To mi je kod zadnjeg posjeta užasno diglo tlak.
Ona ne radi, zatvorena je u kući, sluškinja svima, u lošem braku, bolesna, život kakav nitko ne želi - zato je meni nje žao i želim mirna okupljanja, ne želim se svađati i prepirati, pa obično prešutim i (pre)često bude kako ona zamisli.
Ali sve više me to smeta.
Smeta me jer čekamo dijete i znam, ZNAM, da će samo usput spomenuti neke planove, kao da ja ne postojim i ne sjedim pored nje - npr. kako će tad doći u bolnicu, kako će kupiti ovo i ono. Vjerojatno će htjeti doći na neko vrijeme k nama da kao, pomogne. Očekujem da će samo usput reći kako će doći na dan kad ja izlazim iz bolnice i kako će imati neke svoje planove i pozvati ljude za rođenje našeg djeteta ili naručiti hranu.
I onda opet ja neću htjeti dramiti, sve će biti gotovo i sve će biti bez da je mene itko pitao što hoću.
I naravno da sam i ja tu kriva - ona krene o nekim svojim planovima, ja u tom trenu nemam ništa još isplanirano i što da joj velim, ne zato jer...?
Da barem pita, da normalno pita - dogovorili bi sve, smislila bi neke zajedničke aktivnosti, maknula bi ju iz te kuće nakratko, izašle bi nekud, ne bi bila stalno doma, ali ona samo veli.
I svaki put pomislim, ajde, ovaj Božić bude kako ona hoće, sljedeći put bude kako ja hoću... I non stop tako, kao, bude bolje sljedeće godine...
Ne mogu više ovako, muž je riješio dio toga, relativno malo se viđamo s njima u zadnje vrijeme, ali ja sam tako živčana jer ne želim uopće tamo i užasno sam ljuta na sebe jer nisam napravila dramu zadnji put i rekla joj da nisam dizala kredit na 30 godina zato da kupim stan u kojem neću imati mira jer ona misli tamo doći.
I na kraju ću puknuti kad tad i napraviti kaos nakon koje više neće biti nazad.
Kako da prestanem razmišljati o tome? Kako da se opustim?
Kako da prestanem razmišljati o tome kako će mi sad uništiti i trudnoću i rođenje prvog djeteta, kao što je sjebala rođendane, blagdane, vjenčanje i ostalo?