Od svoje osamnaeste godine bio sam u dvije veze. Obe cure su bile mojih godina. Trajalo je neko vrijeme i jednostavno puklo..ne mojom krivicom u smislu da sam ja prekinuo vezu vec u oba slucaja sam ja bio taj koji je ostavljen. Nisam varao niti dao bilo kakvog povoda za prekid. Klasicna prica "nije do tebe, do mene je". Nakon zadnjeg prekida sam bio sam neko vrijeme i onda se dogodila ona. Nisam nista planirao i sve se dogodilo spontano. Od tada je proslo dvije godine i jos smo zajedno.
Danas ja imam 24 godine a ona 31. Dobro se slazemo i nemamo nikakvih problema. Jedina stvar koja mi ponekad zasmeta su cudni pogledi u javnosti. Po mome mišljenju ne vidi se neka razlika u godinama (mada uvijek ljudi misle da sam mlađi nego sto zapravo jesam), no i ona se cini mlađe. Sto se tice fizickog izgleda ona je zgodna, za sebe smatram da sam sasvim uredu..daleko od toga da bi se nazvao ruznim pa da zbog toga ljudi bulje. Jedino je ona mrvicu vislja dok obuce stiklice, ali to mi ne smeta. Oblacimo se normalno, ona malo ozbiljnije (odraslije) u odnosu na danasnje mlade cure i klinke pa se i ja pokusavam uskladiti. Ipak je starija 7 godina od mene, al to mi se i dopada.
PS. Molim bez onih fora i zezancija kako zivim san svakog mladog muskarca, i tata bi sine, stara koka dobra supa i tako dalje.