Šta raditi kada i dalje nema pomaka ?
Izvinite ako sam dosadan, ali je meni ovo jedino mesto gde mogu da popričam sa nekim i da možda čujem nešto što bi moglo da mi pomogne.
Pisao sam već o sebi i svom problemu. Imam 31 godinu, preružan, nikada nisam imao devojku, nemam nijednog druga, imam ekstreman strah od devojaka i od prilaska (odbijanja), nigde ne idem sem na posao, išao kod 10-ak terapeuta, pio razne lekove,.....
Krenuo sam ponovo na CBT/REBTpsihoterapiju, ali ovaj put uživo. Terapeutkinja kaze da nisam ružan, ali da imam neviđen strah. Problem je što ja nikako ne vidim kako terapija može da mi pomogne kada imam preko 50 loših iskustava, odbijanja, ismevanja, omalovažavanja i to uvek zbog izgleda.
Još jedan problem je što živim u manjem gradu i što nemam gde da odem da mogu da budem među ljudima, i da eventualno upoznam nekoga. Jedino mesto je teretana, ali tamo stvarno ne smem jer se sve svodi na izgled, na upoređivanje, i slikanje za IG. Tamo bi strah bio 100 puta veći. Probao sam par puta i znam o čemu pričam.
Samo sedim u stanu pored prozora i gledam kako mi život prolazi, a nisam ni imao priliku da počnem da ga živim. Gledam parove kako prolaze, kako su svi našli nekoga, kako se ne stide jedni drugih. A ja ovakva rugoba moram samo da budem unutra i da razmišljam kako bi život bio stvarno lep samo da nisam ovakav ljudski otpad. Ne znam šta da radim, kada ni terapeutkinja ne zna šta da radi.