u/CortexThrill

Priča koja je godinama prolazila ispod radara sada sve više izlazi u prvi plan, a u središtu pažnje našao se projekt obnove broda koji je trebao služiti rehabilitaciji branitelja.

U fokusu je Josip Đakić, dugogodišnji predsjednik HVIDRA-e i istaknuti HDZ-ovac, čije se ime povezuje s projektom obnove broda Škojić.

Prema dostupnim informacijama, Đakićeva uloga formalno se vezuje uz osiguravanje drvene građe preko Hrvatskih šuma, što je bio jedan od ključnih koraka u obnovi plovila. Takav potez mogao bi se tumačiti kao podrška projektu koji je od početka imao humanitarnu svrhu. No problem nastaje u trenutku kada projekt godinama ne daje rezultate, dok se sredstva i dalje troše. Upravo taj raskorak između uloženog i ostvarenog potaknuo je sumnje koje sada izlaze u javnost.

Posebnu težinu cijeloj priči daju optužbe koje dolaze iznutra, a prema kojima je tijekom obnove nestao značajan iznos novca. Brod, koji je trebao biti u funkciji, i dalje stoji zapušten i izvan upotrebe. Uz to, pojavile su se i informacije o kupnji apartmana, što dodatno pojačava sumnje da su sredstva, barem djelomično, mogla završiti u privatnim investicijama.

Prema podacima koji su se pojavili u javnosti, u obnovu broda uloženo je više od 200 tisuća eura javnih sredstava, uz dodatne potpore iz drugih izvora. Riječ je o projektu koji je još 2005. godine zamišljen kao spoj sporta i društvene koristi. Brod je tada dodijeljen ronilačkom klubu povezanom s Hrvatskim ronilačkim savezom, s idejom da se koristi za rehabilitaciju ratnih vojnih invalida te edukaciju ronilaca.

Unatoč svemu, brod nikada nije stavljen u funkciju. Danas stoji zapušten, bez jasne svrhe i bez odgovora na pitanje gdje je završio sav uloženi novac.

Josip Đakić jedan je od najimućnijih saborskih zastupnika, predsjednik Odbora za ratne veterane, koji osobno ili u suvlasništvu ima apartmane na Šolti, kuću s okućnicom u Petrčanima, vikendicu u Pitomači, stan i gospodarski objekt u Virovitici, vinograde, njive, brod, dva automobila…

Način na koji je on izvlačio novac, kroz ostale skrivene usluge i to trajalo godinama, pokazao je da nikakve kontrole nema.

Bilo je neobično zašto bi uopće ijedan Odbojkaški nacionalni savez plaćao proviziju od 30 posto za sponzorstvo Hrvatske pošte koja je državna tvrtka. Meni su u Vladi rekli visoki dužnosnici da to nema potrebe. Onda kada ste vidjeli da je ta tvrtka u dvije godine jedino što je dobila bila je od odbojkaškog saveza.

Onda ste vidjeli da je vodio jako kontroverzni poduzetnik, da su oni čitavo vrijeme u blokadi i sad su u blokadi i ide u stečaj ovih dana. I onda na kraju, kad mi je Hrvatska pošta potvrdila nikako posrednika nije bilo, onda je to prilično zatvoren krug, da se tu radilo o sumnjivom ugovoru, odnosno izvlačio se novce.

Postoji niz modela i oni su različiti. Ja ću ih objaviti vjerojatno u Express u barem 10 do 15. Uvijek se radi o tome da možete nekoj tvrtki nešto isplatiti, opravdati to lažno, a da to nitko ne primijeti. To jest ako to pokazuje manjak kontrole jer je sve to prošlo i revizije koje gledaju samo taj račun. Račun potpisan od dvije odgovorne osobe. Ako su te dvije odgovorne osobe u talu prolazilo je sve, a bilo je lako otkriti i Pavleka i sve ostalo.

Sustav je postavljen tako da se lako može izvlačiti novac. Točka. To treba prekinuti. Jesu li znali ili nisu, normalno da će se sada svi pravdati, ali ja sam pričao i s revizorima. Ako postoji račun da se u Monacu obavljala edukacija trenera. Pobogu, kad su bili, gdje su bili, koliko dugo su bili, koji je račun za hotel, koji je račun za prijevoz. Najmanje je pet stvari koja treba popratiti. Ako toga nema i da je to javno objavljeno, neko bi rekao čekajte, pa ja nisam bio tamo. Međutim, to je sve bilo skriveno.

Revizija koja je ugledna kuća, samo je gledala potpisali su Pavlek, potpisao je glavni tajnik koji je bio s njim u talu i dobivao novac. Zašto kažu svi nitko nikad nitko ništa nije znao i zašto ja u to ne vjerujem, pogotovo u tom slučaju. Zato što se dio tog novca u gotovini vraćao i dijelio među svim tim kojima su koji su trebali znati.

Kao što su gradovima i općinama su naložili da moraju objaviti sve račune, Ministarstvo sporta može napraviti jednu platforma na kojoj bi svi savezi u realnom vremenu morali ukucavati svoje plaćene račune. To imate kod svih gradova, to im je zakonski propisano.

Dakle, kliknete na savez taj i taj što su danas platili, to i vi vidite. Nije to da ja gledam ni vi vjerojatno nećete gledati, nego da članovi svakog saveza mogu vidjeti. To je najbolja kontrola. Time se štede milijuni za naknadne kontrole.

Nema tih inspektora koji će moći ući u svaki taj savez. Ovako dajete ljudima iznutra da kontroliraju sami sebe i prijava i smijene te ljude koji vide da nešto muljaju ili prijave. Toliko je jeftino i jednostavno, a toliko toga se navodi.

USKOK tvrdi da je nakon zatvaranja natječaja Horvat razdijelio još oko dva milijuna kuna svojim prijateljima i poznanicima, kao i onima povezanima s njegovim stranačkim kolegama poput Tomislava Tolušića, ali i tvrtkama povezanima s ondašnjim potpredsjednikom Vlade Borisom Miloševićem iz koalicijskog SDSS-a.

Tako se Kaufman, doduše teškom mukom jer je riječ o događajima od prije osam godina, prisjetio da je na sastanku u kabinetu ministra upozorio da se dodatna sredstva ne mogu dijeliti mimo redoslijeda.

Odnosno, ako se želi dati nešto onima koji su ostali ispod crte nakon natječaja, mora se spustiti crta te se novac mora dijeliti po redu, a ne nasumičnim odabirom. Kaufman je pripremio i novi natječaj, no ne zna što je na kraju odlučeno. I danas je stava da se novac nije mogao dijeliti na taj način.