
Nekima je poznato, da većina Dubrovčana vuče srpsko poreklo iz Hercegovine, ova knjiga je napisana 1899. godine. I sam Medo Pucić jedan od najimućniji i najuticajnijih Dubrovčana (čovek čije bi se bogatsvo danas verovatno merilo u milijardama) , učitelj mladog kneza Milana Obrenovića, izjašnjavao se kao Srbin, i pisao je štokavicom koja je bila reformisana od strane Vuka Karadžića i opšte smatrana srpskim pismom. Pored Mede evo još nekoliko poznati intelektualaca iz Dubrovnika koji su se identifikovali kao Srbi katoličke veroispovesti:
Matija Ban
Pero Budmani
Baltazar Bogišić
Milan Rešetar
Antun Fabris
Luko Zore
Vicko Adamović
Mato Gracić
I mnogi drugi...
Svi su oni su bili članovi srbokatoličkog pokreta, koji je nastao krajem 19-og veka, a uništen nakon stvaranja kraljevine SHS 1918. godine. Pokušavali su da se izbore za istinu što su na kraju delom i uspeli.
Neosporivo je da su se Srbi izborili i gubili glave za Dalmaciju i Istru, i da se kulturni identitet i istorija grada Dubrovnika zasniva na Srbima.