u/Grape-parfait

Život mi je inače relativno posložen i stvarno se nemam na što žaliti. Živim dio vremena u Zagrebu, dio vremena u šumi, ali nekako je to s vremenom krenulo prema tome da sam veći dio vremena u šumi, pogotovo u toplijem dijelu godine.

Ovo ljeto idem na jedan od naših otoka ali otvorila se mogućnost da tamo i ostanem i to neki nedefiniran vremenski period. Doslovno sve mi je riješeno i samo trebam sjesti na trajekt ako se odlučim na taj korak.

Nemam naročito romantičan pogled na život u Dalmaciji, razumijem da su zime teške i duge, pogotovo na otocima. Ali ono čega me ustvari strah je da se neću htjeti vratiti na kopno.

Zanima me ima li tu ljudi koji su napravili takav potez u životu i kako vam je sad? Šta ako odem na godišnji i postanem ona žena koja radi skulpture od naplavina?

Plan je bio jednostavan: jutros u 07:00 stisnut 'ENTER' i pustiti milijune na vaše račune.

Ali onda je Željka iz računovodstva donijela litru domaće travarice jer joj se mali oženio, pa je netko narezao kulen, pa se maloprije otvorila neka graševina 'da se ne baci' jer je tu od božićnog domjenka i evo nas... sad 11:45 je, pola ureda pjeva 'Lupi petama', a druga polovica pokušava pogoditi tipku na tastaturi.

Štef IT-a je trenutno u horizontalnom položaju ispod servera, a on jedini zna lozinku za sustav isplate. Probali smo ga probudit, ali samo mrmlja nešto o 'poreznim olakšicama' i traži još gemišta.

Tako da, realno, pare idu sutra. Možda vam sjedne duplo, možda ništa, ovisi koliko mi se ruke budu tresle.