Lagodan posao ili..
Zaposlila sam se prije par mjeseci na terenskom poslu i psihički mi je ovo postao jedan od najtežih poslova koje sam imala, iako bi većina ljudi rekla da je “laganica”.
Imam službeni auto, gorivo, dosta slobode i realno hrpu slobodnog vremena. Posao se većinom svodi na vožnju po Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, kratke obilaske poslovnica, par minuta razgovora i ispunjavanje tablice. Realnog posla često imam možda sat vremena dnevno.
Problem je što me upravo ta praznina psihički ubija. Nitko me ne kontrolira, nitko ne daje feedback, nemam tim, nemam osjećaj da sam nekome stvarno potrebna i većinu vremena imam osjećaj kao da samo pokušavam izgledati zaposleno. Ljudi oko mene misle da sam luda jer se žalim na posao gdje “ne radiš skoro ništa”, ali meni taj osjećaj beskorisnosti i manjka smisla ozbiljno loše djeluje na psihu.
Sad mi se preko tog posla otvorila nova prilika u marketingu gdje bih zapravo imala pravi posao, više obaveza, tim i konkretniji rad, ali posao je na drugom kraju grada i izgubila bih dosta povlastica koje sad imam (službeni auto, slobodu itd.).
Zanima me iskreno mišljenje ljudi koji su prošli nešto slično ,da li bi ostali na “lagodnom” poslu s dobrim uvjetima koji vas psihički prazni ili otišli na zahtjevniji posao koji ima više smisla, ali manje komforam?