u/Consistent-Object-11

Ima li netko konkretna iskustva s izdavanjem lokacijskih dozvola u Zagrebu zadnjih godinu-dvije?

Ne pitam politički, nego baš operativno i praktično, jer sve češće čujem od arhitekata, projektanata i ljudi iz struke da su rokovi postali nenormalni.

Navodno se lokacijske dozvole danas čekaju duplo, negdje i troduplo duže nego prije. Ono što se ranije znalo riješiti u 4 do 6 mjeseci, sada se razvlači na godinu, godinu i pol, pa čak i dvije godine.

Zanima me je li to stvarno široki problem ili samo par loših slučajeva.

Čujem da je Gradski ured za izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu zatrpan predmetima, da referenata kronično fali, da su postojeći ljudi preopterećeni i da je novi GUP dodatno usporio tumačenja i postupke.

Ako je to točno, onda je ovo ozbiljan problem za sve koji pokušavaju nešto legalno projektirati, graditi ili kupiti zemljište.

Ljudi plaćaju kredite, projekti stoje, arhitekti ne mogu dati klijentima konkretne rokove, a investicije se odgađaju jer nitko ne zna kada će predmet doći na red.

Ne zanima me prepucavanje lijevo-desno, nego realna iskustva.

Koliko ste čekali lokacijsku dozvolu u Zagrebu? Je li vam predmet stajao mjesecima? Jeste li dobivali jasne odgovore od ureda? Jesu li vam projektanti rekli da je stanje stvarno gore nego prije?

Ako se dozvole stvarno čekaju duplo ili troduplo duže nego prije, mislim da bi bilo korisno da se o tome javno priča kroz konkretne primjere, a ne samo kroz priče po hodnicima.

Kad posao ide dobro, gazda je bogataš koji se bogati na tuđem radu.

Kad posao ne ide, kad prodaješ svoju imovinu, dižeš kredite i zadužuješ se da bi plaće bile na vrijeme, onda je stav često: “Sam si birao rizik. Radnik traži svoju plaću i nije ga briga.”

I znam da će ovaj post vjerojatno privući hrpu komentara ogorčenih na poduzetnike, najčešće od ljudi koji nikad nisu morali proizvesti ništa, naplatiti račun, isplatiti plaću ili brinuti barem o jednom zaposleniku.

Ali baš zato me zanima mišljenje ljudi koji jesu bili u toj poziciji.

Kako se nosite s tim mentalitetom?

Imate li osjećaj da ljudi vide samo profit, ali ne vide pritisak, rizik, odgovornost, nesanicu i činjenicu da si često sam protiv svih?

Država traži svoje, banka traži svoje, radnici traže svoje, klijenti kasne, tržište se mijenja, a ti moraš nekako održati sve iznad vode.

Kažu da je na vrhu hladno. Imate li i vi osjećaj da ste s jedne strane vi, a s druge svi ostali?

Zarađujete li stvarno dovoljno da opravdate sav taj stres i žrtvu?

Da se možete vratiti na početak, biste li opet postali poduzetnik?