Što našim ljudima znači dobar doktor opće prakse?
Uvijek ću ostati jaka jer znam da me ljudi trebaju, ali evo iskreno već mjesecima emotivno sagorijevam i sve je gore. Imam 25 godina i žena sam, znam da već to igra protiv mene. I zauzeta sam, isto veliki minus za pojedine odvratnjakoviće. Završila sam fakultet u Zagrebu prošlo ljeto i sada 8 mjeseci radim sama u općoj praksi u Zagrebu. Dobrano sam se pripremala za taj posao nekoliko godina prije kraja faksa. Dajem sve od sebe. Obitelj mi pati. Partner mi pati. Ja patim. Ima ljudi koji cijene to što radim, ali ne stignem ih ni appreciateati od količine negative kojom sam okružena. Razumijem da se ne mogu svima svidjeti, ali u prvih 3-4 mjeseca rada sam imala toliko konfliktnih situacija da još uvijek nisam došla sebi. Na stranu osobe s duševnim smetnjama koje prijete svima na sve strane. "Obični" ljudi su toliko fiksirani na mene i toliko znaju biti odvratni da je to suludo. Ja sam introvert i najbolje plivam u 'jedan na jedan' komunikaciji i izgradnji odnosa. A ljudi su toliko fiksirani da se osjećam kao javna osoba. Komentiraju me glasno u čekaoni. Na Facebooku!!! Kolegicu koja je par godina starija su BLATILI na Facebooku. Ja sam zahvalna što su samo srali da je "ambulanta užas" i "ne javljam se na telefon" i ništa osobno. Ni jednom nisam bila na bolovanju. Radila sam bolesna. Bila sam na 2 slobodna dana i to odvojena. Dala sam privatni broj onkološkim i teškim pacijentima i dođem im kući kad god treba. Imala sam slobodni dan u ponejdjeljak nakon prvog maja i potrošila sam ga na to da papire koje inače obitelj/prijatelji nose ovjeriti u hzzo JA nosim ovjeriti za pacijenta jer je tvrdio da nema nikoga...zbog toga nisam otišla na put nego se nasekirala po šalterima. Na mailove odgovaram u tom istom danu. Taj isti ponedjeljak mi se desilo da su me zatrpali mailovima dok sam bila na "slobodnom danu" i po prvi put sam kasnila jedan dan s mailovima...nekima sam odgovorila za 3 dana koji nisu bili hitni. I odmah je troje ljudi reklo da im pripremim papire da se ispisuju iz ambulante. Pa molim vas ljudi...ja ne znam gdje griješim. Nema smisla da se ovoliko trudim, a ljudi mi svaki dan iskazuju nezadovoljstvo. Isto...nisam tip koji te samo pošalje dalje. Većinu stvari dijagnosticiram i počnem rješavati sama jer se na preglede u bolnici čeka mjesecima. Doslovce maksimalno iscrpim sve što možemo odraditi u ambulanti, NITI JEDNOM nisam ono...čula problem i evo tebi uputnica za drugog doktora. Ako te pošaljem kardiologu, kad mu dođeš već ćeš biti na pola puta do dijagnoze. Ali niš to oni ne kuže. Više cijene muške kolege koji ih ne pogledaju dvaput.
Zanima me ako ima itko tko je stvarno zadovoljan svojim dr...i zašto? Ja mislim da su sa mnom zapravo najzadovoljniji ljudi koji su fakat teško bolesni...jer kuže. Ali ovi što samo trebaju uputnice stalno neš seru i ne mogu više. Treba mi perspektiva pacijenta jer meni nikad ne bi palo na pamet da odem svojoj dr opće prakse i da pizdim NA NJU jer je termin za 5 mjeseci...ili jer sam čekala 30 min...a 15 vas je došlo U ISTO VRIJEME i ne želite da vas naručim za sutra nego svi želite biti odmah primljeni. Kod mene u domu zdravlja doslovno najviše hvale lika za kojeg svi znamo da ga boli kurac za pacijente...