Kako banke procenjuju rizik kod preduzetnika u Srbiji?
Zašto banke u Srbiji kod kredita za fizička lica gledaju skoro isključivo ličnu zaradu i paušalnu osnovicu preduzetnika, kada je svima jasno da većina preduzetnika izvlači dobit kroz dividendu/isplatu dobiti?
Ono što mi je dodatno apsurdno jeste da često bude dovoljno da neko ima poslednje 3 plate iznad određenog limita i kredit bude odobren, dok sa druge strane ljudi koji godinama imaju profitabilan biznis, stabilan priliv i ozbiljno stanje na računu imaju problem jer sebi formalno isplaćuju “malu” platu.
Da li neko iz risk departmana ili bankarskog sektora može da objasni logiku iza toga?
Kapiram potrebu za sigurnošću i predvidivim prihodima, ali mi nije jasno zašto se potpuno ignoriše profit firme, stanje na računu, istorija poslovanja i realni cash flow.
Da li je problem regulativa, NBS, način procene rizika ili nešto treće?